Stil Kyokushinjutsu, novi pravac u veštini samoodbrane,  proizišao je iz samoodbrambenog programa koji je osamdesetih godina prošlog veka praktikovan u beogradskim Kyokushinkai Karate klubovima. Početkom devedesetih, po izbijanju gradjanskog rata u Jugoslaviji, prema tom programu vršena je obuka specijalnih snaga Milicije Krajine i Državne bezbednosti Republike Srpske, da bi od 1994. godine, Kyokushinjutsu bio uveden kao deo obavezne obuke Jedinice sa specijalne operacije Državne bezbednosti Republike Srbije.

Prva javna prezentacija programa Kyokushinjutsu održana je u Beogradu, 1995. godine, u “Svetskom centru za Realni Aikido”, a od 1997. godine, započelo se sa formiranjem samoodbrambenih klubova za građanstvo.

Kao novi borilački stil, Kyokushinjutsu je  zvanično priznat na “Kongresu evroazijskih majstora borilačkih veština” održanom u Rusiji 1998. godine. Sledeće veliko priznanje usledilo je 2004. godine kada je kineski “Tagou institut za izučavanje tradicionalnih kineskih borilačkih veština” pri budističkom manastiru Šaolin, prihvatio ovaj stil kao “Srpski šaolinski pravac”, pod nazivom Đu Džen Šu (kako se inače tri karaktera Kjoku-Šin-Đucu izgovaraju na kineskom jeziku). Poslednje priznanje usledilo je 2007. godine kada je stil priznat od strane Ogranka za borilačke veštine organizacije “Evropska kuća slavnih”. Godine 2011. registrovana je stilska asocijacija  “Kyokushinjutsu savez Srbije”, koja objedinjava i koordinira klubove ovog stila do danas.